Glavni Meni

Galerija

Linkovi

Pretraga

Kritika

Snežana Aleksić - Slikar Moša

Davne 1961. godine, u malenom selu Progar, rodjen je Moša Kojadinovic. Tu i dans živi i stvara. Iako nije likovno obrazovan na akademski način, poslednjih dvanaest godina bavi se slikarstvom. Njegov talenat kao da je zanemarivan od strane predavača likovne kulture, te tako Moša tokom svog školovanja iz ovog predmeta ima ocenu vrlo dobar.

Odlaskom na odsluženje vojnog roka, sasvim slučajno postaje član likovne sekcije, gde njegov talenat ulaskom u slikarski atelje počinje da se rasplamsava. Upravo tu se Moša susreće po prvi put sa štefelajem, slikarskim platnima, uljanim bojama, da bi po dolasku iz armije ovaj samouki slikar pribavio potrebnu opremu i materijal i tako ušao u jednu sasvim novu dimenziju, pomalo neshvaćenu od strane sredine u kojoj živi.

Osvajajući belinu razapetog platna samouki slikar ne sledi pravac naivne umetnosti, vec teži ka maksimalno objektivnom prikazivanju scene ili predmeta iz realnosti, negirajući apstrakciju. Snažnim hiperrealizmom, prikazujući ruralne motive, isključivo iz neposrednog okruženja, Moša je tokom proteklog preioda ovekovečio scene iz svakodnevnog života Progaraca i Progara, koje se danas pri naletu urbanizacije više ne mogu sresti. Kao svedoci prohujalog vremena, njegova platna su danas upravo zato od neprocenjive vrednosti, i to ne samo za Progarce i Progar, vec čitav Srem.

Iako sjajan pejsažista, Moša u svom slikarskom opusu izdvaja portreta. Kako sam naglašava, oni su njegova ljubav, smisao njegovog likovnog delovanja. Pri susretu sa portretima na kojima je Moša ovekovečio svoje rodjake, prijatelje, poznanike, posmatraču se naprosto čini kao da se nalazi pred fotografijama. Oslikavajući portrete umetnik je na njima uspeo da se svojim veštm potezima četkice poistoveti sa objektivom foto aparata. Medju mnoštvom portreta izdvaja se autoportret slikara gde se u očima koje do posmatrača dopiru sa platna, i očima pri susretu sa umetnikom jednako naziru pogledi kojima Moša “upija” svoje modele verno ih portretišući.

Nad ulaznim vratima hrama Sv. Arhangela Gavrila u Progaru, Moša je oslikao kopiju “Belog Anđela” detalj freske “Mirosnice na grobu Hristovom” iz manastira Mileševa. Nekolicina slavskih ikona, radjenih isključivo po porudžbini takodje su deo Mošinog stvaralaštva.

Iako bez ijednog časa na likovnoj akademiji, bez literature i sugestije znalaca, Moša je uspeo da se svojim likovnim delovanjem istakne. Posebno, zbog toga što su sremački šorovi, snajke kraj bezdana, guske koje se brčkaju u bari, detalji koji iščezavaju iz naše svakodnevice. (nazad)